Kognitivna nauka

Kognitivna nauka se obično definiše kao naučno istraživanje uma ili inteligencije (npr. Luger 1994). Međutim, sa izuzetnom naučnom produkcijom u disciplinama koje nazivamo kognitivnim naukama, njihova domena je praktično proširena i na oblasti koje su tradicionalno pripadale drugim, srodnim disciplinama. Ovo "proširenje" kognitivnih nauka ipak jasno određuje njihovu domenu utoliko, ukoliko se one za druge discipline vezuju dok je to produktivno za istraživanje njihovog osnovnog predmeta - saznanja kao fenomena u prirodnim (ljudi, životinje) i vještačkim (računari) sistemima. Osnove za razvoj skupa disciplina koje nazivamo kognitivnim naukama postavljene su u kognitivnoj psihologiji, lingvistici i umjetnog inteligenciji, posmatrano historijski. Ako bismo ušli dublje u historiju ideja, korijene bismo pronašli i u radovima naučnika prve polovine dvadesetog vijeka, a možda posebnu inspiraciju u razvoju matematičke logike i lingvistike (iako bi se ovi razvoji mogli danas vezati samo za jednu orijentaciju u kognitivnim naukama - tzv. simboličku orijentaciju).

Posmatrajući najsavremeniju problematiku u ovoj grupi disciplina, vidimo da kognitivna nauka legitimno nasljeđuje širok skup filozofskih problema. Praktično svaki uvod u kognitivnu nauku također naglašava da je ona visoko interdisciplinarna; često se kaže da se sastoji iz, da udjeljuje u, i da zarađuje sa psihologijom (posebno kognitivnom psihologijom), umjetnom inteligencijom, lingvistikom i psiholingvistikom, filozofijom (posebno filozofijom uma), neurologijom, logikom, robotikom, antropologijom i biologijom (uključujući biomehaniku).


© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search